Stari tradicionalni visočki zanati Visoko je oduvijek bilo trgovačko središte Bosne, ali i grad zanata, od kojih su neki uspjeli opstati i do danas. Danas su oni, više u sferi održavanja tradicije kako bi mladi naraštaji imali prigodu vidjeti od čega su i kako živjeli njihovi preci, dok su neki, okrupnjavanjem ili administrativnim i srodnim mjerama vlasti, promijenili formu, postavši dio industrije Visokog. Brojčani podaci s kraja osmanlijske vladavine i instaliranja austrougarske vlasti govore da je Visoko izraziti zanatsko-trgovački centar, a stanje se značajnije ne mijenja ni dvadesetak godina kasnije, pa Visoko 1910.godine još uvijek imalo svega 25,4 posto agrarnog stanovništva, dok je u većini drugih gradova taj postotak znatno veći. Registrovanih samostalnih obrtnika tada ima čak 892, a najviše ih se bavilo sa preradom kože i vune, te izradom opanaka. U drugu skupinu spadaju tradicionalni zanati kojim se bavio siromašni sloj stanovništva, uglavnom stanovnici Goduše i okolnih mjesta. Takvi zanati i danas su prisutni u gotovo istoj formi kao i prije stotinu i više godina, a uslijed niske profitabilnosti, ali i nekih drugih faktora, oni nikad nisu primili industrijsku formu.   Izrada rukotvorina od drveta ( Goduša ) Nema podataka kada su se u Goduši počeli proizvoditi čibuci, cigarluci, […]

 Turistički info centar Visoko počeo je sa radom 13. 07. 2018. g., u sklopu Službe za finansije, privredu i društvene djelatnosti grada Visoko. Svrha njegovog otvaranja je : Razmjena informacija u oblasti razvoja turističke infrastrukture i na bazi toga planiranje razvoja iste; Rad na povezivanju turističkih lokacija grada Visoko i drugih općina i gradova; Pomoć turistima i kontinuirano istraživanje potreba turista; Promocija turističke ponude na sajmovima, seminarima, festivalima i sličnim manifestacijama, koji se dovode u vezu s turizmom; Izrada promotivnog materijala; Doprinos na razvoju autohtonih proizvoda i suvenira;  Druge aktivnosti od turističkog interesa i afirmacije Visokog, kao globalnog turističkog brenda; Vizija razvoja turizma grada Visoko: “ Grad Visoko je jedinstvena i globalno prepoznatljiva turistička destinacija sa ponudom koja je spoj tradicije i modernog. Bogatstvo kulture i historije, arheološka nalazišta, očuvana priroda, inovativna turistička ponuda i gostoljubivost ljudi privlače savremene turiste željne novih znanja i drugačijih doživljaja, opuštanja, zdravlja, gastronomije i užitka “.

Prvobitno je izgrađena odmah nakon zauzeća Bosne od Osmanlija, već 1477.g, i to kao jedna od većih džamija u Bosni. Današnji izgled dobila je 1980. godine. Današnju Bijelu džamiju projektovao je veliki bosanskohercegovački arhitekt Zlatko Ugljen i za to 1983. godine dobio je prestižnu svjetsku nagradu za arhitektru “ Aga Khan “. Godine 2007. dobila je i značajno priznanje mađarskih arhitekata, koji su ocijenili da Bijela džamija spada među tri najbolje dizajnirana sakralna prostora u Evropi. Džamija se odlikuje orginalnošću i potpuno novim pristupom izgledu i gradnji jednog islamskog sakralnog objekta. Pet krovnih prozora simboliziju pet glavnih  islamskih principa, a istovremeno osiguravaju i dovoljno dnevnog svijetla na najvažnije prostore u unutrašnjosti džamije. Jugoistočna fasada kupole usmjerena je prema Kabi, a fontane, govornice i drugi ukrasni elementi su jednostavni, kao i kaligafija u unutrašnjosti, koja je napravljena tako da je lahko čitljiva. Uklopoljena u staru čaršiju,, Šerefudinova džamija svijom smjelom izvedbom lahko upada u oči i privlači pažnju, a kao takva predstavlja jedan od najljepših arhitektonskih elemenata Visokog, a sigurno i mnogo šireg područja.

Općina Altındağ iz Turske i grad Visoko potpisali su tokom 2013.  godine povelju o prijateljstvu i bratstvu, koja se bazira na promicanju i afirmaciji kulture, edukacije, turizma, prirodnog i historijskog naslijeđa. U januaru 2014. godine, upriličeno je svečano polaganje kamena temeljca za izgradnju jednog ovakvog centra, u naselju Prijeko, a sredinom 2015. godine glavni radovi su završeni. Zgrada je poklon bratske općine Altındağ iz Ankare, po čemu je ovaj kulturni centar i dobio ime. Svečano je otvoren 22. april 2016. godine, a svečanom otvaranju prisustvovale su mnogobrojne zvanice, delegacije i prijatelji grada Visoko. Objekat se prostire se na 3200 m² površine unutrašnjeg prostora.  U sklopu centra se nalazi parking sa kapacitetom za 80 vozila. Zahvaljujući svojoj strukturi, odnosno mnogobrojnim salama i kabinetima Kulturni centar ” Altındağ ” može da podrži višenamjenske sadržaje: iz oblasti kulture: pozorišne prestave, 2D kino projekcije filmova, manifestacije, književne večeri, promocije, svečane akademije, izložbe; iz oblasti edukacije: stručna usavršavanja, kursevi, seminari, predavanja; iz oblasti privrede: kongresi, tim building sastanci, seminari, sajmovi, prezentacije; iz oblasti turizma: prepoznatljivo mjesto za prezentaciju i predavanja u sklopu aktivnosti nosilaca turističke ponude grada Visoko; Na prizemlju je amfiteatar sa 352 mjesta, kabine za simultano prevođenje, projektor, proekciono platno i kompletna tehnička opremljenost za […]

Mili se nalaze u neposrednoj blizini Visokog, u današnjem naselju Arnautovići, na desnoj obali rijeke Bosne. Mili su bili krunidbeno i grobno mjesto bosanskih kraljeva, zborno mjesto državnog sabora ili stanka, mjesto čuvanja javnih isprava te vjerski centar sa prvim franjevačkim samostanom i franjevačkom vikarijom u Bosni (1340.).  Mile se prvi put spominju 1244. godine u povelji Bele IV kao mjesto gdje se nalazila crkva sv. Kuzme i Damjana, posvećena svecima-liječnicima, a koja se nalazila u posjedu bosanske biskupije (“in Mel apud eclesiam Cosme et Damiani”). Između 1326. i 1329. godine u Milima je izdata povelja kojom su ban Stjepan II Kotromanić i njegov brat knez Vladislav, dali u feud župe Banicu i Donje Krajeve knezu Vukosavu Hrvatiniću. Godine 1340. Mili postaju sjedište franjevačke vikarije, a tim povodom Stjepan II Kotromanić franjevcima podiže veliku trobrodnu crkvu sv. Nikole koja uskoro postaje vjerski i politički centar srednjovjekovne Bosne. Dosadašnja arheološka istraživanja na Milima pokazala su postojanje 4 različite građevinske faze: ostaci zida iz rimskog doba, romanička crkva, starija gotička crkva i mlađa gotička crkva. U Milima je 1377. godine okrunjen prvi bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić. U samostanskoj crkvi u Milima, pored prvog bosanskog kralja Tvtka I., pokopan je i njegov stric ban Stjepan II […]

Neolitsko naselje Okolište locirano je između naselja Radinovići i Okolište, oko 6 km sjeverozapadno od Visokog,  između glavnog puta koji vodi prema Kaknju i lijeve obale rijeke Bosne. S površinom od skoro 7 hektara Okolište predstavlja jedno od  najznačajnijih i najvećih naselje neolitskog doba na području Bosne i Hercegovine a pripada krugu tzv. butmirske kulture. To je zapravo prapovijesni tel nadmorske visine 405,7 m, koji ima oblik lagano zaokruženog četverokuta sa 330, odnosno 270 m dugim stranama, a leži na pleistocenskoj riječnoj terasi. Arheološka istraživanja na Okolištu koja su sprovedena u suradnji Zavičajnog muzeja Visoko, Zemaljskog muzeja u Sarajevu i Rimsko-germanske komisije Njemačkog arheološkog instituta u Frankfurtu i Univerziteta u Bambergu i Kilu, pokazala su postojanje većeg broja neolitskih kuća (ukupno 54), zaštitnih jaraka, peći i ognjišta na osnovu čega je procijenjeno da je u neolitkom naselju u Okolištu živjelo oko 3000 ljudi. Analiza pokretnog arheološkog materijala, naročito keramike, pokazala je da Okolište pripada fazi Butmir II i mlađem horizontu faze Butmir III s datacijom između 4800 – 4700. p. n.e. Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, Okolište je 2006. godine proglašeno nacionalnim spomenikom i ušlo je  u grupu najznačajnijih neolitskih nalazišta u Evropi.

Otvaranje “Arheološko-turističkog parka Ravne 2” u junu 2016. donijelo je niz novih sadržaja koji će postati magnet za posjetioce u godinama pred nama. Na 50.000 kv.metara, Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” je transformirala zapušteno močvarno zemljište s divljim deponijama u prelijep prirodni ambijent, šumu s parkovima, gdje vladaju spokoj i mir i gdje se vrlo lako uspostavlja duboka veza s prirodom. Ambasador UNESCO-a Marko Pogačnik iz Slovenije poklonio je megalitni krug s uklesanim “kosmogramima”, porukama u kamenu koji u svijet odašilju poruke ljubavi, razvoja globalne svijesti i komunikacije s Planetom. Direktor “WM Magazine” iz Praga Jiri Matejka poklonio je energetske spirale, a profesor agronomije Vehid Ibraković iz Slavonskog Broda donirao je spiralni botanički vrt s ljekovitim biljem. U saradnji s Engleskinjom Sue Jones i Njemcem Geraldom Gumpertom napravljeni su energetski kameni krugovi i beskonačna “osmica”. U parku su postavljeni kameni krugovi oko drveća kao svojevrsne “ ogrlice ” i znak harmonije s prirodom. Šestougaona drvena platoforma za jogu, meditaciju, ples i opuštanje postala je omiljeno mjesto brojnih posjetilaca. Uz ove sadržaje se mogu sresti arheolozi, geolozi, inžinjeri i volonteri iz čitavog svijeta kako istražuju drugi nivo podzemnih tunela, a u obližnjem uzvišenju “ Zvonik ” u okviru Parka, pronađeni […]

Bosanska Piramida Mjeseca je svojom visinom od 190 metara viša od Keopsove piramide u Egiptu (147 metara). Izgrađena je koombinacijom obrađenih ploča pješčara i gline. Kamenolomi za pješčar su locirani u okolini, kao i izvor gline koja je služila kao vezivo, vodonepropusni materijal i izolacija. Dizajn piramide je terasast što je jedinstven slučaj u svijetu piramida. Institut za materijale Univerziteta u Zenici je potvrdio da je različita čvrstoća i poroznost pojedinih ploča pješčara u istom redu, sto potvrđuje da su ploče obrađivane od pješčara sa različitih dubina u kamenolomima. Inače, pješčar je građevinski materijal koji se i danas koristi u gradnji zbog dobrih karakteristika. Ispod Bosanske piramide Mjeseca se nalazi vodena akumulacija koja je povezana vodotokovima s piramidama Zmaja i Sunca.