Izložbeno- prodajni sajam poljoprivredno- prehrambenih proizvoda ” Jesen u Visokom ” ove godine slavi svoju 15. godišnjicu održavanja, te je poprimio status tradicionalne manifestacije. Ove godine sajam okuplja oko 80 izlagača iz svih dijelova Bosne i Hercegovine. Svečano otvaranje sajma ” Jesen u Visokom ” predviđeno je za ponedeljak, 04. 11. 2019. godine u 11: 00 h, u prostorijama Kulturno- sportskog centra ” Mladost ” Visoko, gdje će se i održati ova manifestacija, a posjetitelji će imati priliku uživati u raznovrsnoj sajamskoj ponudi.

Izgrađena 1565/66. godine, i smatra se jednom od najstarijih džamija na ovom području. Zbog svoje posebnosti, neobične arhitekture, lokacije, kao i onih duhovnih vrijednosti i istrajnosti, koje posjeduje, proglašena je nacionalnim spomenikom. Rađena je od kamena, na uzvišenom prostoru iznad stare Goduše. Četvrtaste je osnove, s četveroslivnim krovom i ravnim drvenim stropom, vrlo jednostavne spoljašnosti i unutrašnjosti, i sa malim minaretom. Pored džamije se nalazi i staro mezarje sa specifično malim nišanima. U haremu se nekada nalazio i pješčani sat koji je pokazivao tačno vrijeme. Nad ulazom džamije je bio natpis kojeg danas nema. Prema određenim predanjima smatra se da je ovim prostorom u doba Osmanlija prolazio tzv. Sarajevski put, kojim se transportovala roba. U neposrednoj blizini nalazio se i turski han, a džamija je dugo vremena služila kao mjesto molitve putnika i okolnog stanovništva. Za vrijeme agresije, iako se nalazila na prvoj borbenoj liniji, osim manjih oštećenja džamija nije direktno pogođena. Proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine u aprilu 2019. godine.

Kao duhovna nadogradnja i način življenja kultura je nezaobilazni segment života u jednom gradu. S obzirom da je Visoko grad sa bogatim kulturno- historijskim naslijeđem, gdje su se kroz historiju susretale različite kulture i civilizacije, uvijek se njegovao poseban odnos prema kulturi.       “ Dani trgovine, kulture i sporta- Visočko ljeto “ Kulturna manifestacija “ Dani trgovine, kulture i sporta- Visočko ljeto “ ima dugu tradiciju održavanja, jer Visoko se od davnina moglo pohvaliti bogatom trgovačkom djelatnošću, gdje se trgovina uvijek smatrala jednom od najznačajnijih privrednih oblasti. Ova manifestacija se održava u periodu od 15.07. do 02.08., tokom koje Visoko posjeti veliki broj posjetitelja. Pretpostavlja se da Visoko u ovom periodu posjeti oko 200 000 ljudi. Tradicionalni “ Aliđun “ se održava posljednjeg dana vašara, svakog 2. augusta, čija tradicija održavanja datira više od 250  godina, a na ovaj dan se okupi i najviše ljudi.        Manifestacija   “ Dani Zaima Muzaferije “ Ovaj kulturni događaj u Visokom se počeo obilježavati od 2003. godine , i tradicionalno se obilježava u mjesecu novembru, a potaknut je idejom čuvanja uspomene na našeg poznatog umjetnika i glumca Zaima Muzaferiju. Cilj ove manifestacije je da se afirmira kulturno stvaralaštvo u Visokom […]

Samostan Sv. Bonaventure nalazi se u neposrednoj blizini centralne gradske zone Visokog s kojom je povezan mostom preko rijeke Bosne. Sa sjeverne strane ograničen je željezničkom prugom a na zapadnoj strani nalazi se Franjevačka ulica i stambeno naselje. Franjevci 1888. godine kupuju zemljište s desne strane rijeke Bosne kod željezničke stanice u Visokom, s namjerom gradnje objekta Samostana Sv. Bonaventure, gdje bi bili smješteni sjemenište, škola i crkva. Godine 1897. provincijal fra Anđeo Ćurić je prvi put javno obznanio namjeru gradnje Samostana gdje bi bila smještena gimnazija u Visokom a već sljedeće 1898. godine austrougarske vlasti su dekretom iz Beča konačno odobrile gradnju u Visokom. Projektant historicističkog objekta je bio Ivan Holtz a svi građevinski radovi na Samostanu i crkvi završeni su 10. augusta 1900. godine. Građevinska cjelina koja je Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika od 4 – 6. juna 2012. godine proglašena nacionalnim spomenikom, sastoji se od zgrade samostana u čijem se sklopu nalazi crkva Sv. Bonaventure, zgrada Konvikta, Dom Svetog Ante (fiskulturna sala), pomoćni objekti i kuća časnih sestara. Crkva Sv. Bonaventure pripada tipu jednobrodnih objekata zidanih opekom sa zvonikom na jugozapadu i apsidom na sjeveroistoku. Objekat ima pravougaonu osnovu dimenzija 9,20 m x 20,50 m, a uzdužna […]

Mili se nalaze u neposrednoj blizini Visokog, u današnjem naselju Arnautovići, na desnoj obali rijeke Bosne. Mili su bili krunidbeno i grobno mjesto bosanskih kraljeva, zborno mjesto državnog sabora ili stanka, mjesto čuvanja javnih isprava te vjerski centar sa prvim franjevačkim samostanom i franjevačkom vikarijom u Bosni (1340.).  Mile se prvi put spominju 1244. godine u povelji Bele IV kao mjesto gdje se nalazila crkva sv. Kuzme i Damjana, posvećena svecima-liječnicima, a koja se nalazila u posjedu bosanske biskupije (“in Mel apud eclesiam Cosme et Damiani”). Između 1326. i 1329. godine u Milima je izdata povelja kojom su ban Stjepan II Kotromanić i njegov brat knez Vladislav, dali u feud župe Banicu i Donje Krajeve knezu Vukosavu Hrvatiniću. Godine 1340. Mili postaju sjedište franjevačke vikarije, a tim povodom Stjepan II Kotromanić franjevcima podiže veliku trobrodnu crkvu sv. Nikole koja uskoro postaje vjerski i politički centar srednjovjekovne Bosne. Dosadašnja arheološka istraživanja na Milima pokazala su postojanje 4 različite građevinske faze: ostaci zida iz rimskog doba, romanička crkva, starija gotička crkva i mlađa gotička crkva. U Milima je 1377. godine okrunjen prvi bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić. U samostanskoj crkvi u Milima, pored prvog bosanskog kralja Tvtka I., pokopan je i njegov stric ban Stjepan II […]

Crkva sv. Prokopija nalazi se na periferiji grada, blizu novog visočkog groblja, uz magistralu Visoko – Kiseljak. Crkva predstavlja hram  Srpske pravoslavne crkve, pripada Dabrobosanskoj mitropoliji te čini sjedište Visočke parohije. Tačno vrijeme izgradnje nije poznato jer su ferman o gradnji crkve, pisana dokumentacija i sva crkvena arhiva izgorjeli u požaru 1941. godine. U svojoj povijesti crkva je više puta obnavljana, a posljednji put 1998. godine, kada su izvedeni radovi na fasadama crkve, krovopokrivački i radovi u enterijeru, te popravci prozora. Crkva je najpoznatija po svojoj vrijednoj kolekciji ikona (jednoj od najvećih u BiH) koja se sastoji od 18 ikona rađenih od strane bizantskih, kretskih, ruskih i venecijanskih majstora. Najstarija ikona je izrađena u bizantskom ikonografskom stilu a potječe iz 15. stoljeća. Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika od 8. marta 2004. Godine, crkva je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine  zajedno s crkvenim dvorištem, ogradnim zidom, ulaznom kapijom, parohijskim domom i pokretnim naslijeđem kojeg čini 18 ikona.  

Tabhanska džamija nalazi se u centru Visokog na lijevoj obali rijeke Fojnice. Tačna godina izgradnje ne može se precizirati, ali pretpostavlja se da je izgrađena najkasnije u prvoj polovini 17. vijeka kada je tabački esnaf dovoljno osnažio da bi stekli dovoljno sredstava za izgradnju takvog objekta kao što je slučaj i u još nekoliko bosanskohercegovačkih gradova (Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Tešanj). Džamija je tokom istorije nekoliko puta stradala, a uzroci njenog uništenja bili su uglavnom požari, koji su zahvatili Visoko početkom XVIII vijeka, i velike poplave. Posljednja poplava desila se 1871. godine kada je rijeka Fojnica odnijela i tabhanu i stupe i džamiju. Nakon poplave, 1872. godine izgrađena je džamija u današnjem obliku. Tokom posljednjeg rata 1992-1995. znatno je oštećena. Restauratorsko-konzervatorski radovi i uređenje prostora oko džamije trajali su od 2005. do 2015. godine, i još uvijek nije završena u potpunosti. Tabačka džamija pripada tipu jednoprostornih džamija sa sofama i drvenom munarom. Osnova je približnih dimenzija 9,00 x 9,00 m. Džamija je pokrivena četvorostrešnim krovom sa crijepom kao krovnim pokrivačem. Ranije je za njeno pokrivanje najvjerovatnije korištena drvena šindra. Na glavnoj, ulaznoj fasadi nalazi se trijem sa sofama i ukupno 15 drvenih stubova. Dimenzije ovog prostora su 9,00×4,50 m. Tabačka džamija ima visoku drvenu munaru […]

Ispod Bosanske doline piramida izgrađena je kompleksna mreža prolaza, raskrsnica, prostorija i podzemnih vodenih akumulacija. Otkriće ovog labirinta je najavio pronalazač bosanskih piramida dr. sci. Semir Osmanagić u svojoj knjizi iz 2005. bazirajući svoju hipotezu na sličnim primjerima podzemnih tunela u Egiptu, Kini i Meksiku. Do tada se u Visokom smatralo da je niski ulaz i pedesetak metara tunelskog prolaza “prirodna pećina.” Fondacija je upornim višegodišnjim radom potvrdila da se u konglomeratu nalazi podzemni labirint koji se pruža desetinama kilometara. Udaljenost od ulaza pa do Bosanske piramide Sunca iznosi 2,9 km. Vidljiva su najmanje dva kulturna sloja: graditelji labirinta (više od 12.000 godina) i civilizacija koja je sve tunele i prostorije zatrpala šljunkovitim materijalom prije 5.000 godina. Materijal koji je izbačen tokom gradnje tunela upotrijebljen je za pravljenje betona kojim je prekrivana Bosanska piramida Sunca.